Svaki dan radimo i radimo. Osjećat ćemo se umorno, a ponekad i zbunjeno oko života. Dakle, ovdje smo izdvojili neke prekrasne članke s interneta koje ćemo podijeliti s vama.
Članak 1. Iskoristite dan i živite u sadašnjosti
Jeste li netko tko često izgovara sljedeće fraze? “Za minutu”, “Učinit ću to kasnije” ili “Učinit ću to sutra”.
Ako jeste, molimo vas da ih odmah uklonite iz svog rječnika i iskoristite dan! Zašto? Jer nikad ne znamo koliko nam je vremena preostalo — i važno je da iskoristimo svaki djelić tog vremena!
Vaša su djeca samo na trenutak bebe i mladi! Slikaj se! Napravite videozapise! Lezite na zemlju i igrajte se s njima! Izbjegavajte reći "Ne", "Čim završim" ili bilo kakva druga odgađanja.
Budi dobar prijatelj! Posjećujte se! Nazovite! Pošaljite čestitke! Ponudite pomoć! I dajte svojim prijateljima do znanja koliko vam znače!
Budi najbolji sin ili kćer što možeš! Baš kao i sa svojim prijateljima — javite se kad god je to moguće! Neka tvoji roditelji znaju koliko ih voliš!
Budite izvrstan vlasnik kućnog ljubimca! Posvetite im puno pažnje i pokažite im puno ljubavi!
I posljednje, ali ne manje važno — oslobodite se negativnosti! Ne gubite ni sekundu na mržnju ili negativne osjećaje! Pustite sve i živite od trenutka— ne za prošlost! Budite sigurni da živite svaku sekundu kao da vam je posljednja!
Članak 2. Zalazak sunca
Imali smo nevjerojatan zalazak sunca jednog dana prošlog studenog.
Šetao sam livadom, izvorom potočića, kad je sunce, pred sam zalazak, nakon hladnog sivog dana, stiglo do jasnog sloja na horizontu. Najmekša i najsjajnija večernja sunčeva svjetlost padala je na suhu travu, na grane drveća na suprotnom horizontu i na lišće hrastova grmlja na obroncima, dok su se naše sjene protezale dugo preko livade prema istoku, kao da smo samo mrlje u njegovim gredama. Bio je to tako lijep prizor kakav ni trenutak prije nismo mogli zamisliti, a zrak je bio toliko topao i spokojan da nije bilo potrebno ništa da se od te livade napravi raj.
Sunce je zašlo na toj povučenoj livadi, na kojoj se nije vidjela nijedna kuća, sa svom slavom i sjajem kojim je obasulo gradove, kao što nikada prije nije zašlo. Bio je tu samo usamljeni soko močvarica čija su krila zlaćena svjetla. Pustinjak je gledao iz svoje kolibe, a kroz močvaru je vijugao potočić s crnim žilama. Dok smo hodali u tom čistom i blistavom svjetlu koje je pozlaćivalo uvelu travu i lišće, mislio sam da me nikada nije okupala takva zlatna bujica, i nikada više neće.
Zato, prijatelji moji, uživajte u svakom danu!
Vrijeme objave: 17. siječnja 2022